Prevremeno Stavljanje U Sedeci Polozaj

PREVREMENO STAVLJANJE U SEDEĆI POLOŽAJ

Kako vreme više odmiče, naše bogato pedijatrijatrijko iskustvo nas sve češće obavezuje da skrenemo pažnju roditeljima da svoj takmičarski duh ne ispoljavaju preko leđa (u ovom slučaju – kičme) deteta . Biti savestan roditelj ne znači biti roditelj deteta koje je prvo počelo samostalno da sedi već biti roditelj koji je detetu omogućio neophodne uslove i podršku za savladavanje svih razvojnih faza. Najčešće su to čvrsta ravna podloga (najčešće pod) na kojoj beba može da bude aktivna, nekoliko zanimljivih igračaka, mnogo strpljenja, ljubavi i pozitivnog raspoloženja ali i pomoć fizijatra, ukoliko se ispostavi da je potrebna.

Pedijatri često kritikuju roditelje koji samoinicijativno vode decu na specijalističke preglede. Ne zato što ne poštuju intuiciju roditelja, već zato što se dešava da roditelji prave greške koje se, bez pogovora, dešavaju iz najbolje namere. Primera radi, navešćemo ultrazvučni pregled kukova. Već smo pisali da je prvi ultrazvučni pregled kukova neophodno uraditi do kraja drugog meseca života Vašeg deteta (u krajnjoj nuždi – do kraja trećeg meseca). Ukoliko ortoped kaže da je nalaz uredan, drugi ultrazvučni pregled nije potreban. Međutim, ukoliko se dogodi da dete sa navršenih 7 meseci ne ovlada sedenjem, roditelji samoinicijativno odlaze na još jedan ultrazvučni pregled kukova, pri čemu prave grešku. Evo i objašnjenja! Ukoliko ortoped saopšti da je nalaz uredan, umesto da se jave pedijatru koji bi ih uputio kod fizijatra, oni prestaju sa traganjem za problemom. Uredan nalaz ortopeda znači da je dete spremno za sedenje što se kukova tiče, a to svakako nije jedini preduslov za sedenje. Procena fizijatra je od velike važnosti za pravilan tretman problema, kako u slučaju postojanja patologije, tako i u slučaju razvojnog poremećaja . Značajan pomak postiže se vežbama za stimulaciju razvoja, naročito ukoliko se izvode pod stručnim nadzorom fizioterapeuta.

Ukoliko beba želi da sedi sa navršenih 7 meseci, najpre bi trebalo obratiti pažnju da li su njena leđa ravna. Da bi se njena želja pretvorila u mogućnost, obavezno je zadovoljenje ovog kriterijuma zrelosti. Ukoliko dete ne sedi samostalno sa 8 meseci, neophodno je obratiti se pedijatru koji će dete dalje uputiti kod fizijatra.

Jedan od problema sa kojim se pedijatri često susreću je i, kao što smo već rekli, ambicija roditelja. Prevremenim stavljanjem deteta u pasivan sedeći položaj dolazi do sabijanja slabinskog dela kičmenog stuba, smanjenjem međupršljenskih prostora. Nastale štetne posledice se ni na koji način više ne mogu otkloniti, pa u dečjem uzrastu mogu da dovedu do deformiteta kičmenog stuba, a u odraslom dobu do ozbiljnih zdravstvenih problema. Ambicija često biva potkrepljena nepoznavanjem normalnog motornog razvoja. Tada se često dešava da problem koji dete ima roditelji protumače kao napredno sazrevanje. Primer: dete sa povišenim tonusom mišića se diže napred dok leži na leđima, tokom prvih meseci života. Detetu sa takvim problem je potreban fizijatar koji će brinuti o njegovom daljem motornom razvoju, a ne stolica!

Ako se pažljivo posmatra i analizira položaj na leđima koji zauzima beba stara četiri, pet meseci - vidi se dosta sličnosti sa sedećim položajem. Ravnoteža je uspostavljena, glava je u sredini, beba hvata šakama, dodiruje sve i stavlja u usta. Stopalima istovremeno izvodi iste pokrete, kao i šakama ispred tela. Drži podignute noge, gleda svoja stopala i dodiruje bedra. Ako se posmatra ovaj položaj zarotiran za devedeset stepeni - vidi se da beba, u stvari, sedi. Međutim, bebi treba dozvoliti da odradi još neke pripreme pre nego što počne samostalno da sedi.

Primećujete da beba podiže noge ispred tela? Ona zapravo tako isteže slabinski deo kičme i intenzivno jača trbušne mišiće (setite se da nam tu vežbu za jačanje trbušnih mišića često preporučuju u fitness centrima. Iako je mi baš i ne volimo, očigledno je opravdano zastupljena.) Međutim, kičmeni stub u ovoj fazi još uvek ne može da održi pravilan uspravan položaj. Tek kada primetite da se beba okreće na oba boka i oslanja na lakat jedne ruke, dok se drugom igra – počinju ozbiljne pripreme! Beba tako uvežbava ravnotežu. Sledeći prizor koji ćete gledati je – beba se uspravlja u bočni sedeći položaj, sa osloncem na šaku. Tek kada se uverite da je beba u stanju da preko bočnog sedećeg položaja dođe u stabilan sedeći položaj, bez tuđe pomoći – Vaša beba može da sedi.